DOBRO TI JUTRO LJUBAVI

Dobro ti jutro ljubavi

Već je sunce probudilo dan

I prva te jutarnja zraka probudila

Jer sam je  poslala

Da ti poljupcem otvori oči

Da ti šapne koliko mi trebaš

Radost nade da ti preda

I moj zagrljaj…

Sunce će putovati od tebe k meni

Donijeti mi tvoju radost u srce

I poljubac jutra preko oblaka…

 

Dobro jutro ti kažem

I spremam moje godine

U tvoj zagrljaj

Moju čežnju na tvoje dlanove

Čekam da ti kažem

Da snovi postaju dosanjani

A stvarnost nas danom grli…

                                Dobro ti jutro ljubavi

To dan se uz nas budi….

 

Ljerka Varga(2011)

 

 

SONET SNU

                         Dok mjesec tiho nebom šeće,

Kroz krošnje proviruje licem svojim,

San mi sklapa umorne oči,

Zaspat ću,  na usnama s imenom tvojim.

 

Zvijezde nebeski svod kite,

Trepere sretno u toploj noći,

Negdje se čuje još pjev slavuja,

Na oblaku bijelom u san ćeš mi doći.

 

Ne znam više što san je,  što java,

Samo tvoje ruke ćutim licem mojim,

Noć je tiha i san mi još spava,

Pred buđenje kosa zvižduke brojim.

 

Probudila zraka tminu nad jastukom

Ko izmaglica bijela  rasplinu se san

Nebom mirno osvanu nov dan.

 

Ljerka Varga(2011)

 

POGLED PREMA ZVONIKU

Još uvijek kad prolazim onom ulicom,

vrate mi se misli u krošnje kestena,

u neke kišovite dane,oporih mirisa,

pa pogledam prema zvoniku

i golubovima koji lijeću u nebo…

Neki drhtaj ljeta omota mi srce,

a noge bi da polete kao zvon zvona,

kao kiša sa listova,kao vjetar preko brijega

kad mi se misao sa njim vine, tad           

ostane mi pogled na sjećanju tuge…

Poželim samo da me voliš,

da zaboravim kako prolazi

ovo preostalo vrijeme,

u nijemim večerima kišnih jeseni…

Skitnja mojih misli, a ja spora lasta

u zadnjem jatu odlaska, šutim,

čežnjom zaboravljena, čekam

strpljivo da me prene zvona zvon,

koraci ispod kišobrana,miris kestena…

Samo ću posljednji buket,

pospremiti u preostalo vrijeme,

i misao ostaviti na suhim laticama….

 

Ljerka Varga(2011)

 

Z O V I   M E

 Zovi me kako hoćeš,

Tugom , čežnjom ,slutnjom

Zovi  me kad dan se budi

Dok srce kuca tišinom

Usne će šaptati šutnjom

Zovi me kad osjetiš sjetu

Ko sjena u treptaju vode

Proći ću mislima tvojim

U kosi će zastati ruke

Suzama usne kad spojim.

Zovi me kako hoćeš

Dušo, srećo, sunce

Kad vjetar odnese pjesmu

Da čuju je jutrom ptice

Poslat' ćeš  ljubav mi svoju

Osmjehom taknuti žice.

Zovi me kako hoćeš

Svim srcem ću k tebi da hrlim

Dok san sklapa ti oči

Nježno te mislima grlim.

 (2011)

IZ ZBIRKE-KRUNA LJUBAVI-

LJERKA VARGA

Sakrio si mi lice u svoje dlanove,

Na oči spustio usne,

Lahor je prošao tvojim dodirom,

Sunčeva zraka osvijetli

Osmjeh radostan, našeg susreta

Zadrhta tren zagrljaja, san oživi…

Pišem , a život mi uvlači prste

U sate samotne dodirujući dosadu

Misli ti šaljem da ih magle ne dostignu

Na poljima ovim ravnim

Da ti na put stanu, zaustave,

A ja da te privinem nježno na srce

Dan  odlazeći da ispunim…

Ti  si mi sakrio lice u dlanove,

Usna,  usnu prekriva,

Dok posljednja dnevna zraka

Iskru ti oka otkriva,

Lahor je odnio uzdah večeri,

Spustio radostan osmjeh na dlan,

A noć je uplela zagrljaj  u san…

 (2011)

KADA BIH ZNALA

Kad ne bih znala gdje da odmorim umorne oči,

potražila bih sliku neba, jutrom kad sunce se budi.

Kad ne bih znala zašto mi kose sjede,

sakupila bih sve tuge,čežnje i sjete u krilo.

Ovako, puštam ih sa žutim listovima rijekom života.

Kada bih znala da sam zaboravila što znači ljubav,

zaključala bih vrata srca, za sva proljeća

koja su mi preostala,dok umornim koracima

tražim samotnu klupu,da pogledam još jednom

zalazak sunca.

 (2011)

iz zbirke poezije"SKITNJE"

Ljerka Varga