SONET SNU

                         Dok mjesec tiho nebom šeće,

Kroz krošnje proviruje licem svojim,

San mi sklapa umorne oči,

Zaspat ću,  na usnama s imenom tvojim.

 

Zvijezde nebeski svod kite,

Trepere sretno u toploj noći,

Negdje se čuje još pjev slavuja,

Na oblaku bijelom u san ćeš mi doći.

 

Ne znam više što san je,  što java,

Samo tvoje ruke ćutim licem mojim,

Noć je tiha i san mi još spava,

Pred buđenje kosa zvižduke brojim.

 

Probudila zraka tminu nad jastukom

Ko izmaglica bijela  rasplinu se san

Nebom mirno osvanu nov dan.

 

Ljerka Varga(2011)