KADA BIH ZNALA
Kad ne bih znala gdje da odmorim umorne oči,
potražila bih sliku neba, jutrom kad sunce se budi.
Kad ne bih znala zašto mi kose sjede,
sakupila bih sve tuge,čežnje i sjete u krilo.
Ovako, puštam ih sa žutim listovima rijekom života.
Kada bih znala da sam zaboravila što znači ljubav,
zaključala bih vrata srca, za sva proljeća
koja su mi preostala,dok umornim koracima
tražim samotnu klupu,da pogledam još jednom
zalazak sunca.
iz zbirke poezije"SKITNJE"
Ljerka Varga
Nema komentara:
Objavi komentar